Mada junak nisam, trezan sam te prosio,
sad pijan samo ćutim.
A ti ni trezna ni pijana, nikad više nećes reći,
da si zaljubljena.
Može li ovaj papir podneti sve želje u ovom trenutku na samrti?
Ne može!
Ne može da shvati, da oduvek je samo falio neko što ume i razume…
Sledi ono teatralno: “Jebi ga!”
I uz novi promašeni put još jedna propala noć bez sna
i već novi dan se rađa.
Sa njim ostaje mala četkica za zube, čežnja i uspomena.
I utjeha, da dobrih ljudi još uvek negde ima.
Da ne psujem više ali za promenu trijumfalni poraz, što ipak nešto vredi...
01/10/2018 at 19:23
Добри човече,ово је одлично написано
LikeLiked by 1 person
02/10/2018 at 08:51
Hvala Vam na lepim rečima.
LikeLike
02/10/2018 at 11:16
Papir trpi, dok ti (pod)nosiš sav bol, i nerazumevanje.
Biće bolje…
LikeLiked by 1 person
02/10/2018 at 12:02
Kažu biće, a mi ćemo istrpeti i podneti sve.
Hvala ti,..
LikeLiked by 1 person
02/10/2018 at 12:08
Hoćemo, naravno…
Hvala tebi, pronašla sam se u nekim delovima.
LikeLiked by 1 person
02/10/2018 at 12:13
☺️☺️
LikeLiked by 1 person