Mada junak nisam, trezan sam te prosio,
sad pijan samo ćutim.
A ti ni trezna ni pijana, nikad više nećes reći,
da si zaljubljena.
Može li ovaj papir podneti sve želje u ovom trenutku na samrti?
Ne može!
Ne može da shvati, da oduvek je samo falio neko što ume i razume…
Sledi ono teatralno: “Jebi ga!”
I uz novi promašeni put još jedna propala noć bez sna
i već novi dan se rađa.
Sa njim ostaje mala četkica za zube, čežnja i uspomena.
I utjeha, da dobrih ljudi još uvek negde ima.

Da ne psujem više ali za promenu trijumfalni poraz, što ipak nešto vredi...