Umori se čovek, i njegova duša
zastane telo, uspori duh.
Samo se misli ne zaustavljaju. Ne haju neumorne.
I zašto?
Zbog znanja i svih dostupnih informacija,
počeli smo da trpimo zbog vlastite inteligencije.
Mozak, naš najrazvijeniji organ
postaje naš najveći neprijatelj.
Ne slušamo ni telo, ni dušu,
mada znaju, znaju sve za čim besomučno tragamo.

Ugasnimo lažni svet, ugasimo internet!
Pa kako, kad sve je…?!?
Ne, nije do sveta, nego do nas, u nama…

Mah, nema veze.
U okretu podignem ruku da pošaljem pozdrav u Ameriku
i ostali daleki, nepoznati svet.

…i kažem sebi: “Posadiću svoju borovu šumu!”