Gladno srce puca brže od prepunog.
Čak sam začuo krcanje njegove ljuske poput oraja
i odjek gromkog urlika uz njegov poslednji prasak.
Magnovenje!

Sledio je zveket rebara.
sličan slabo zatvorenim prozorima duše na udarima bure,
dečiji zbor i njihovo vrištanje,
uz suze.

Naposletku, u tišini dugo se
obrušavala vulkanska prašina tuge.
Stiglo je doba nemog
pomalo čudnog mira.

Nemoj spakovati sve u kofere koje poneseš,
tiho ti kažem sine.
Ne zaboravi,
sve ćeš to na kraju nositi sam.