Ovih dana, uskoro,
upaliću svetlo i ostaviti ga da gori
po celi dan i noć da neprekidno svetli,
ipak mi slabi vidi i pomalo već, plaši me mrak.

Ovih dana, uskoro,
potući ću se s prvim prolaznikom,
nadam se samo nekom nejakom klincu,
ipak su mi ruke nemoćne i teške.

Ovih dana, uskoro,
objaviću rat sa komšijama.
Da, tu blizu negde, da se ne putuje daleko.
Ipak su mi noge već pomalo otekle i svrbe me vene.

Ovih dana, uskoro,
priznaću svetu i sebi, i reći ću ti
da sve manje mogu živeti
bez tvog pogleda i očiju tih, magičnih…

Ovih dana, uskoro…