“Gde sedimo i šta radimo, više nije tajna.”
Niz ulicu počeli su odzvanjati koraci, ni lagani, ni teški. Jasno mi je samo da je neko požurio na stanicu. Šacujemo sa kumom, da prođe neka i ulepša nam dan. Kum me pita:
- “Vidiš je?”
- “A-a. Daleko mi je.”
Kako se približavala, ta zagonetna ličnost, ukazivala mi se jasnija slika persone. Sasvim malo naborane tamno plave pantalone, uske u pojasu, koje su se lagano širile preko kukova i u lepom luku nastavljaju, da se sužavaju, sve do malo iznad zgloba. Jasno su se videli tanki zglobovi. Mmmm. Obuvene nisu bile baletanke, više su mi ličile na espadrile, koje su se nosile u ‘80. Bluza je bila nežne bele boje na širim ramenima, sa malo plavičastih crta, poput uniforme ruskih mornara. Malo je protkana nekim zlatnim nitima, koje su misteriozno odbijale sunčev sjaj. Struk je bio skroz tanak ali nije bilo sisa. Čudno. Vrat je još tanji, a ruke još tananije. Nežne. Jegulja neka, pomislim. Vidim malu punđu na sredini glave, ali iza podivljano vijori preostala crna kosa, poput zastava za državni praznik, dok telo skladno sa rukama i nogama vodi trku sa vremenom. Dobro. “Tajnovito” se sve više i brže približivalo, ali mi se učinilo, da prebrzo trči za ordinarnu devojku. Sportista možda? Hmmm… Kad tad u tom brzom mimohodu, spazim bradu, od tri – četiri dana…
Jasno mi je da s godinama i starenjem opada vid. Oslabio je i meni, zasigurno. Imun nisam ostao. Rekao mi optičar veoma utešno nešto oko “dubine” i jedan pokrivljeni cilindar. Možda je mislio na one stare galantne šešire što su nosile razne brkate lole. Ali veoma jasno sam spazio namazano lice. Puder, jedan, drugi i treći. Sva tri “nivoja”. Počupane obrve, oblika nežnih gusenica leptira vrste monarh, produžene trepavice sa LashBeLong-om, prusko modri sjaj na krajičku očiju, koji prelazi iz modro zelene u zlatnu boju, poput krajička boje na krilima Garrulus glandarius, po naše, Sojke ptice. I bradu. Video sam, nisam sanjao.
Odjednom čuju se veoma glasni komentari iza nas i dobacivanja:
- “Uuuuu,… Pederčino! Trči, trči, beži da te ne karamo…”
- “Stići ćemo teee, i tatu i brata ti, ahahahaha…”
Iza naših leđa sedela su dva lika, skroz nabildovana. Ogromi su bili, stvarno. Grdosije. Bacali su senku i u hladu. Nije mi bilo ni zima, nije me bilo ni strah, ali mi kroz telo prođoše neki jezivi žmarci. Taj nadrkani vajb, šta bi moglo drugo biti. Poručio sam kafu, naježen, tešio sam se proći će. Ali komentari su odzvanjali u glavi. Debili debilni. Verovatno vam je to malo mozga pojeo svaki stereoid i kretenoid što ste pojeli od devete godine. Liče mi na ona Belgijska plava goveda. Bezbojno žućkasto hladno brdo govnene tvrde mesnate mase i vena. Sumnjam da odlaze još kod doktora, nego samo veterinaru.
Kum po navici prekida moje pretovarene misli.
- “Nije njima lako, nimalo. Znaš, poznajem mnoge, odselili su svuda zbog olajavanja i batina. Najviše u London…”
- “Zbog ovako glupih agresivnih hijena, jasno mi je.”
- “A što je najgore, prvi bi ti lajavi navalili i potrpali u dupe i njih i sve ostale, onda između sebe, a i sami sebe,… Kad bi samo mogli, da sami sebe…”
- “Da, od nemoći! Prepuni su anabolika i narcizma, natekao im mozak. Popucao sa venama veličine dečije piše.”
Kad su “bodi bojleri” uz Cedevitu popili i sintetičke sokiće sa toplim mlekom, prepunih gorepomenutih stereoida i kretenoida, u veličini i boji najvećeg pakovanja omekšivača šarenog veša, prošlo je još nekoliko debelih minuta, da su se njih dvojica naduvanih odlepili i iskobeljala iz stolica i stali na svoje noge. I njihovi zglobovi su bili lepi i tanki. Znate, nekad davno, dok sam imao volju za crtanjem, mnogo vremena sam provodio studirajući ljudsku anatomiju. Kad bi se latio crtanja njih dvojice, verovatno bi ličili na mužjake divovske tasmanijske rakovice, tananih nogara, sa onom jednom disproporcionalnom kljovom. Da, za njih je potrebno i poznavanje anatomije neprirodnih hexapoda, autobotova, ili dinosaura,…. Najjednostavnije bi bilo crtati njihov ljudski deo, um, pamet, organe za razumevanje i osećanja. Ostao bi prazan list. Jednostavno, kažem ja vama.
U tišini koja je preovladavala, osetio sam blag dodir i topline na malom prstu, koja se počela lučiti po celoj ruci. Ugledah kumovu čupavu ruku na mojoj. Tiho me upita, sa nežnim, plačljivim pogledom direktno u moje oči:
- “Voliš li ti mene?”
…uz produženi uzdah kažem:
- “Aaah,… Volim,… ali ti imaš ženu, troje dece, brine me, plašim se da…”
- “Ne brini,..” tiho kaže… “Popij, danas ja plaćam kafu…”
- “I večeru, šmokljo jedan!”
(hahahaha)
Bizarno će zvučati, kad kažem da njima nije lako. Roditi se u telu u kojem se osećaš kao potpuni stranac, kao neko tuđe telo. Nije. Nije ni nama lako, okruženi krivim informacijama koje nam samo ispiraju mozak. Sa svim tehnološkim napretkom, smo u stvari sve više glupi i zaslepljeniji. Da li je to normalno ili nije, biti gej, neću razrađivati temu, niti ima nameru suditi. Neću ni o medijskom manipulisanju i držanju mase u večitom strahu pred svim, navodno, nepoznatim stvarima. Neću. Zavere ostaju zavere, i bez mene. Držim do toga, da svako ima pravo na svoje mišljenje i osećanja i na kraju pravo na svoj život. Meni ne smeta, kako ko oseća svoje telo i kako se na kraju i oseća u svom telu. Samo da znate.
“… a da se izaserem po nabildovanim kerovima skromne inteligencije, to hoću! Uvek! 😛
…i nastaviće se (možda) ;)”
P.S. Moram li da napomenem, da je ovo “donekle” izmišljen događaj, predvođen mojoj dosadom, ali da stojim iza gore pomenutog?
- “…napomenuo sam!”
…objavljeni delovi : I – II – III – IV – V – VI – VII – BB – MEM1 – MEM2 – MEM3
28/09/2017 at 12:05
Mnogo su zanimljivi ovi razgovori. Interesantno napisano. Iscekujem sa nestrpljenjem nastavke, Muvotuk. 🙂
LikeLiked by 2 people
28/09/2017 at 12:07
…nastavke i muvotuk? 😉
(hvala Vam na mislima, stižu nastavci…)
LikeLiked by 2 people
28/09/2017 at 23:11
Vrlo dobro… 🙂
LikeLiked by 1 person
29/09/2017 at 07:48
Hvala 🙂
LikeLiked by 1 person
29/09/2017 at 00:50
“Pederčino! Trči, trči, beži da te ne karamo.” Ali, on je pederčina. Mislim da je u ovoj rečenici sve rečeno 🙂 Šalu na stranu, razgovori su vrh. Ovaj nešto ozbiljniji od prethodnih. Nije mi jasno zašto ljudima smetaju drugi ljudi bez nekog posebnog razloga? Da li je stvarno, u ovom slučaju, to znak skrivenog homoseksualizma? Vjerujem da jeste, ali to je već problem tih steroidnih grdosija 🙂 Čekam nastavak 🙂
LikeLiked by 1 person
29/09/2017 at 07:47
Steroidi, kretenoidi, šta li je 😉 ,..Pišem, ispravljam, pišem, i stižu novi… 🙂
LikeLiked by 1 person
02/10/2017 at 15:00
Piši, ne odugovlači. 🙂
LikeLiked by 1 person
02/10/2017 at 17:21
Pišem, pišeeeeem… ☺️
LikeLike
02/10/2017 at 21:36
Ne tako davno antifeministice su bile aktualne po medijima noseći natpise tipa ‘zbog muških (vulgarnih) dobacivanja se ne bih trebala osjećati neprivlačnom” (iako se osjećam. prljavo) Muški, navodno, imaju drugačiji kod. Misle da komplimentaju dok zapravo, u blažu ruku, prave budale od sebe.
Nisam pratila od početka ove drugarske razgovore, ali slutim da su bili u sličnom tonu, ali prema suprotnom spolu?
U cemu je onda stvar?
LikeLiked by 1 person
02/10/2017 at 22:44
U čemu je stvar muškog besmislenog dobacivanja i olajavanja ili “drugarskih razgovora”?
Za dobacivanje,… Gledaj, raznih nas na svetu ima, šovinista, feminista, pacifista, onanista…i onih koje možeš i ne možeš zamisliti ili izmaštati….svakakvih, svega i svačega, i to verujem, već dobro znaš. Za muški pol mogu reći i mislim da je u pitanju mnogo toga u fazonu nedoraslosti situaciji, a ponajviše neiživljenog ega. Neki će lajati na sve, a neki ne… Mada je to moje skromno mišljenje i na tu temu možemo otvoriti celu raspravu.
A što se tiče razgovora… Pisano je kao opušten razgovor dva drugara, koja se poznaju celi život. Sve je u nekom smešnom tonu, mada se pronađe poneka realna i veoma životna situacija… I sve je i stvar kako će ko doživjeti ovakve razgovore, koji su životni, iskreni i o kojima svi maštamo da ih imamo. Ali nikako nije isticanje nečeg lošeg, ili ne daj Bože vređanje bilo koga – i nadam se da će to svi tako i shvatiti… opušteno.
Nadam se da sam ti pomogao sa objašnjenjem. 🙂
LikeLike
03/10/2017 at 09:43
🙂 trebalo je pisat “u cemu je razlika”, a ne ‘stvar’, između muških dobacivanja muškima ili ženskima, s referencom na rečenicu “da se izas…rem po ovima prvima”. I onda komentari istog tipa: homofobi, primitivci…
Nemojte se odma ljutit, pisanju je svrha da potakne razmišljanje i(li) raspravu, a čini se da vi samo jedni druge potičete na pisanje.
LikeLiked by 1 person
03/10/2017 at 10:24
Prvo, ne ljutim se. I drago mi je, da čak lagan tekst kao ovaj potiče, da neko razmišlja o napisanom.
Što se tiče “izas…” to je samo moj stav do ljudi prepune sujete i bezobrazluka. I znam da neću nikoga promeniti sa tim, ali koristim pisanje, da to ispovedim, baš kako i mislim o svemu.
Ako stigneš pročitaj i ostale “razgovore”, videćeš da nije sve tako šturo i zategnuto o životu i da se može ali i nemora voditi duga rasprava o svemu. Napomenuo sam već, trebalo je biti opušteno i smešno. 😉
Zahvaljujem na razmišljanju 🙂
LikeLiked by 1 person
03/10/2017 at 12:22
Ne mislim, i nisam mislila da pišeš šturo ni zategnuto, zato i pratim i komentiram. Nemam u čitaču gumb za lajkanje komentara i to je jedini razlog što ih ne lajkam 🙂
Samo velim, da se malo maknete od “krasan post”, “divno pišeš”… možda bi se duša odmrzla (Ovo je referenca na sljedeći post, o bolnoj duši)
puno je tu straha
Pod prijetnjom da opet budem krivo pročitana, nije svaki komentar koji se sastoji od složenih rečenica hejterski nit je provokacija.
P.S. ne bi se ovo usudila napisat na bilo čijem blogu
LikeLiked by 1 person
03/10/2017 at 14:52
Sad polako, čini mi se da sam se malo sapleo…
Ponoviću se prvo… Znaj, ništa ne shvatam lično (da bi me ljutilo) ili hejterski od tebe (da ne bude neke zabune više) 🙂
Drago mi je za sve komentare, drago mi je za tvoje komentare i volim da ih čitam. Sve. Ovde pa i na postovima od drugih pisaca na blogovima, itd…
Da nastavim,..
Sad te razumem potpuno, šta si htela reći sa nešto više od “lepo napisano, krasan post, etc,..” Ti razmišljaš i želiš ponekad, upotrebiću rečenicu “razmenu mišljenja”, rasprava mi je nekako prejaka reč. Da ne bude “komentar” samo podsticaj, nego nekad i objašnjenje razumevanja pročitanog (jel’ tako? Reci da sam bliže ;))..
I reći ću ti, ponekad mi je teško komentarisati nečije osećaje. Kad kažem osećaje, shvatam da ljudi opisuju i pišu najviše o ličnim stvarima, da daju delove sebe na iskaz u svim napisanim stvarima (to i sam radim, pa zato verujem, da tako i svi ostali). I kao što i sama kažeš, može biti prisutan bol i strah, ljubav, gubitak… I kad osetiš taj isti bol, strah ili nešto u tom pravcu, može biti veoma neprijatno ako neko “izleti” sa komentarom, a da nije shvatio suštinu napisanog. I onda je nekako sigurnije ljude pohvaliti lepim rečima. Ne znam, možda smo svi, da kažem veoma “obzirni” na napisano i pročitano…
I da, nisam mislio “šturo i zategnuto” za moje “opšte” pisanje (za to imam drugi izraz ;)), nego samo na sve do sad napisane delove “Drugarskih razgovora”, jer su pisani (kako da se izrazim), stilski i tehničko neobično,… jel’ bolje sad 😀
LikeLiked by 1 person
03/10/2017 at 21:45
🙂 ma bilo je dobro i prvi put. Da ne mislim da je ovo (napola) zafrkancija ne bi se usudila postat komentar.
LikeLiked by 1 person
03/10/2017 at 22:43
Usudi se, uvek 🙂
LikeLike
04/10/2017 at 10:00
zovite me neustrašiva 😀
LikeLiked by 1 person
04/10/2017 at 10:23
Brave! 😉
LikeLike
21/10/2017 at 00:58
A baš si ga ljepo našminkao, hoću i ja tako 😉
LikeLiked by 1 person
21/10/2017 at 10:15
Pa, u trendu! 😂
I kako vid opada, dobro sam i spazio, a? 😉
(Hvala Ti, što si svratila u ovaj kutak ☺️)
LikeLiked by 1 person
21/10/2017 at 11:05
Ništa vidu ne fali ako je snjimio tri sloja pudera 😂
( nema na čemu 😉)
LikeLiked by 1 person
21/10/2017 at 12:56
😂😂
Znači ne moram još na pregled?
LikeLiked by 1 person
21/10/2017 at 13:23
Kakvi 😂
LikeLiked by 1 person
21/10/2017 at 13:54
Hvala ☺️
LikeLiked by 1 person