Boban
Za vas se zovem Boban, tešim se sa trideset i nešto, mada već dublje gazim. Politika, nacionalnost, religija, svi motori i pomagala za kastriranje mase me ne zanimaju. Imam veru, umanjena je ali još uvek negde postoji, za ovaj svet, za tebe što čitaš, još malo za sebe.
Samo jedan od mnogih, običan i štošta mi fali. Sve ono neizrečeno, nikad izgovorene misli, poneka pesma. Istina ili laž. Naizvrat svemu, ipak ostaviti negde neki trag. Tu je.
21/09/2017 at 20:53
…ali ne po svaku cenu.
LikeLiked by 4 people
22/09/2017 at 08:29
Naravno, mora postojati želja, mogućnosti, itd… i samo o tome može se napisati knjiga ili dve. Ali mislim na suštinu koju deca nose u sebi od svojih roditelja… postarati se da budu dobri ljudi. 🙂
LikeLiked by 1 person
22/09/2017 at 09:15
U tom doživotnom “poslu” nema garancija.
LikeLiked by 2 people
22/09/2017 at 09:19
Nažalost ne, u pravu si… Ostaje trud i nada…
LikeLiked by 1 person
22/09/2017 at 09:29
A netko drugi je rekao “Piši, sine, piši, ionako nitko ne čita”
(žao mi što kvarim ugođaj, al… eto)
LikeLiked by 2 people
22/09/2017 at 09:31
Ne kvariš, naprotiv,.. u svemu istine ima, pa i u tome. Ko danas još čita? 😉
LikeLike
22/09/2017 at 09:37
(Čini se više je nas koji čitamo.)
Ovo je bilo više u tonu ‘manja je šteta’.
LikeLiked by 1 person
22/09/2017 at 09:41
Hahahha,… Znači, Bobane sjed’ s mirom, ne mrdaj i čitaj 😉 😀
LikeLike
22/09/2017 at 10:00
…i piši…i kako kažu babe i dede ‘ništa na silu’ 🙂
LikeLiked by 1 person
22/09/2017 at 10:26
Slušaću starije, odo da napišem nešto 😉
LikeLike
23/09/2017 at 01:46
Deca su priča za sebe. 🙂
LikeLiked by 1 person
23/09/2017 at 08:33
Tako je… ☺️
LikeLiked by 1 person