“Toliko si puta pesma postala, a ti ne znaš ništa o tome…”
“Toliko si puta pesma postala, a ti ne znaš ništa o tome…”
Za vas se zovem Boban, tešim se sa trideset i nešto, mada već dublje gazim. Politika, nacionalnost, religija, svi motori i pomagala za kastriranje mase me ne zanimaju. Imam veru, umanjena je ali još uvek negde postoji, za ovaj svet, za tebe što čitaš, još malo za sebe. Samo jedan od mnogih, običan i štošta mi fali. Sve ono neizrečeno, nikad izgovorene misli, poneka pesma. Istina ili laž. Naizvrat svemu, ipak ostaviti negde neki trag. Tu je.
This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.
06/07/2017 at 20:40
“U tvrdo uho ne može da se zabode lepa reč.”
LikeLiked by 1 person
07/07/2017 at 09:21
U pravu si, sluša, a ne čuje. 😉
LikeLiked by 1 person
14/07/2017 at 10:13
Zamisljam koliko je to lepo i zalosno u isto vreme…
LikeLiked by 1 person
14/07/2017 at 12:26
Zanesen prelaziš iz očaja i tuge u neku radost, sreću, i ponavljaš sve u krug, pisajući pesme uz sve to. I da nema te kombinacije, nikad dobre pesme ne bi bilo (-tešim se)…
LikeLike
15/07/2017 at 00:18
Tako je…
LikeLike
19/08/2017 at 10:27
pisajući…šššš? nije ni čudo da ništa ne zna o tome. Pisajući i nju i pesmu…
LikeLiked by 1 person
21/08/2017 at 15:43
Opisujući je stvaram… 😉
LikeLike