Ne jedan, nego više
i za njih zimskoga sna,
kod mene nema.
Raskršće!
Glava medveda, a telo Kerbera
agresivno se šepuri, kao besna gorila
urliče na sve, taj glas širi mi vene
srce ne stiže zaleđenu krv da ogreje,
ne mogu ni da se pomerim.
Belome njuška lancem svezana,
tu je samo da smiri poludeloga,
treći u strahu izmiče svima.
Tu na prepad ulaziš ti,
padaš u nesvest zbog grozomornih prizora.
Noćna mora!
Ne spavam više, samo bledo posmatram
s pitanjem “za kog vraga sad ste vi?”
Osećam samo, bitka je neizbežna…
Ustaj Lazare, budi se iz sna
na ljuti boj se spremaj!