I ova mahovina na papiru
koja će se s vremenom pojaviti
negde s kraja prema vrhu rasti
ove pesme bez naslova i adrese,
koja tek traži da prosledi
značenje i osećanje u meni.
Kome?
Jednoj nepoznatoj ženi.

Jer još negde, znam da postoji,
i gori u meni kao luč
taj usamljeni svetionik ljubavi.
Znam da te mamim ali molim te jedno
u svakome dio tame
što proždire ima,
zato pazi leptirice što dolaziš,
na svoja krila.