Svi pogrešimo. I to je dobro. Greške su potrebne i prave se da bi se ponešto u životu naučilo. Kad shvatiš sam i ljudi oko tebe, koji razumiju, greške se oproste, isprave, prerastu, nadžive. Ako ne shvataš, ponoviš, kao školarac u školi života. Važno je da misliš svojom glavom!? I kad dokučiš konačno, popraviš i onda radiš bolje stvari. Budeš bolji čovek.

No neki nažalost ne pogreše. Neki ljudi se tako ponašaju celo vreme, oni ustvari tako žive. Pogrešno! I to ne znam kako se može popraviti, oprostiti ili zaboraviti. Obrisati? Stvarno ne znam. Sve što mi je jasno i sigurno znam, da takvih ljudi više ne želim kraj sebe. Pogrešnih ljudi…