…objavljeni delovi : IIIIIIIVVVIVIIVIIIIXX

Pre jutra na samom rubu svitanja, trgao sam se iz sna.  Izgledalo mi je, da smo zaspali samo na tren. “Neko” još je bio krut i ostao celu noć na straži. Privukao sam joj se s leđa, zagrlio i nežno u tišini probudio. Prstima sam počeo da je milujem po obrazu, tražio sam linije njenog lica. Poput slepca, tražio sam te reči, prosute po njoj. Levom rukom nežno sam dotako venerin breg. Taj isti jecaj i već sam osetio vrele kapi. Krenuo sam i ušao duboko. Muzika odavno je prestala da svira ali ritam smo pronalazili sami i bez nje. To nešto, ljudi imaju u sebi i kako bi se reklo: “Po plesu se ljubav u krevetu pokazuje”. Istina. Nije trajalo dugo, no meni se činilo večno. Bilo mi je prekrasno, toliko da nisam mario za ništa na ovom svetu. Želeo sam samo svršiti u nju, da se rodi to najlepše dete.

Ceo dan, pa i noć, bilo je jedno dugo vođenje ljubavi. Dok smo ležali, plesali, sa strane, pa iza, u kuhinji, dok smo se hranili i pojili, foteljama i kauču, na prolazu između vrata. Svuda. Ma nije ostao, bez tvog i mog traga vlage i slanog znoja, u celome stanu ni jedan jedini milimetar. Sve smo pokvasili, sve smo slomili.

I ono što sam upamtio, to što će me progoniti za ceo život, da saznam kako se vodi ljubav, dok sa nekim plešeš prave visine. Da sam ušao u nju i nastavio da plešem i koračam prema nebeskom svodu. I ostao tamo negde daleko. Po ko zna koji put, sa njom.