Kako je lako postaviti nečiju lepu i jaku misao na “wall”, da svi vide tvoje zdrave i jake namere. “Pozitivne promene.” Svi pozdravljaju sa lažnim lajkovima, da bi ti ohrabrili i nazad podigli sjebani ego. Još uvek samo jake, a tako prazne reči, bez ikakvih rezultata i dela. Kako li je samo providan i prazan ovaj svet. Sve je to lako, osim sebi priznati u kojem si kurcu i kako si prazan u duši i ne znaš gde bi, ni šta činiti sam od sebe. Piše li neko i postavi li na zid o svojoj laži, izdaji, prevari, o nanetoj boli? Ko te onda u tome podržava? Ko to lajkuje?
Sve vreme uzdižeš se jakim moralom, govoriš sebi dobro si, sunce je napolju, sve super je. Ustvari samo sebe lažeš. Još uvek ne znaš zašto bez razloga suze ti poteku, još uvek ne znaš zašto od smeha malopre, žalost te odjednom obavije. Jer fali, fali ti neko i prokleto ne prestaje. Zato zagrli bez razloga, bilo koga sad, onako tebi blizu, tebi dragog, brata, sestru, roditelje. Nasmej mu se i reci hvala, dok je tu. Jer jedina je promena u životu sigurna, kad te osobe više ne bude.

“Fak ju živote, Fak ju Dragorade!”