Ne znam više zašto,
ni iz kojih razloga,
sve se to desilo.
Ali kao strumnim korakom malih mrava,
na vrhu potiljka, opet prolaze mi žmarci,
jedno strujanje niz vrat
i samo jedan dašak,
kao da prolazi mi tvoj dah,
u jednom davnom zagrljaju.
A svet se opet povio u tišinu.
Leave a Reply