Ne možeš me prevariti prazninom,
sa kojom govoriš o njemu.
Znam i ovaj put ubeđuješ samu sebe.
Krivica, tuga i beda je samo tvoja stvar,
ne nosi je meni, poput vode žednome psu.
Reči i te laži svuda su po meni,
kao paraziti ispod korena svake dlake,
posipam se otrovima i grebem do krvi.
Ne pomaže…
Ubijeni su slonovi zbog kljova,
jeleni i bivoli zbog rogova,
sam pao sam bez trofeje.
Svi ležimo mrtvi.
Samo broj više na spomeniku,
neopravdanih i neminovnih žrtava.
Rata nije bilo, niti je grmelo, niti sevalo,
tu i tamo poneki deo tela
i oblaci zgrušane krvi.
Polje izrovareno granatama i bombama,
avionima sa tvojih leđa pokrenutih.
Mrtvi.
Nismo bili ni neprijatelji, niti smo se mrzeli,
nismo se izdali, nismo se varali,
ljubili smo se, ipak prevareni.
Tako mrtvi.